Tim Minchin o tome zašto je 'Matilda The Musical' vrijedan snimanja pjesme i plesa

Filmska adaptacija hvaljenog i izuzetno uspješnog Matilda mjuzikl je možda najbolja iteracija klasične priče autora Roalda Dahla do sada.

Iako stiže na Netflix u SAD nakon ograničenog prikazivanja u kinima, bio je komercijalni hit u Velikoj Britaniji, gdje je osigurao većinu od svojih 15.6 miliona dolara bruto do sada. Tamo distribuira Sony Pictures, a premijerno je prikazan na Londonskom filmskom festivalu. Zadržao se na prvom mjestu na kino blagajnama tri uzastopne sedmice, samo ga je izbacio sa pole positiona Avatar: Put vode.

The Matilda mjuzikl film ponovo ujedinjuje trio kreatora mjuzikla West Enda, režisera Matthewa Warchusa, pisca Dennisa Kellyja i Tima Minchina, koji je napisao pjesme.

Susreo sam se sa komičarom, glumcem, muzičarem i tekstopiscem (između ostalog) Minčinom kako bih razgovarao o filmu, evoluciji mjuzikla i onome što ga je navelo da shvati da mu je potreban novi kraj.

Simon Thompson: Vidio sam da ste nedavno uveli projekciju ovdje u Los Angelesu, i svidio mi se komentar koji ste dali o tome da se mnoga djeca u publici nisu rodila kada ste pisali pjesme za ovo.

Tim Minchin: Istina je, i postoji ta nevjerovatna prednost filma da možete biti tako bliski i lični sa likovima. Zvučni miks se takođe može usavršiti u postu, omogućavajući filmu da isporuči pesme tako lepo i na potpuno novom nivou. Osjeća se nevjerovatno posebno. Matilda uvijek se osjećam posebno za mene, ali to je najveća sreća da sam bio uključen, a moj osjećaj ponosa na Matthewa i cijeli tim zbog ovoga je neodoljiv. Nisam snimio ovaj film. Morao sam vjerovati u Matthewa, što uvijek radim, da će mi on to iznijeti. Jeste, i što ga više gledam, to je nevjerovatnije.

Thomson: Ljudi pričaju o uzdizanju nekog dela, ali ovo se čini tako blisko povezanim sa mjuziklom i veoma svojim stvarima. To me je iskreno iznenadilo.

Minchin: Da, i nisam znao kako bi to uradio. Uglavnom ne možete vidjeti pisca knjige i reditelja mjuzikla kako snima filmsku adaptaciju jer se obično radi o različitim vještinama. Čak i ako znate da snimate filmove, ako ste snimili pozorišnu predstavu, vezali ste se za nju i morate sve izbaciti i početi ispočetka. To je ono što je tako neverovatno kod Dennisa i Metjua. Mogli su da urade sve što je potrebno i da se povuku. Film je tako doslovan medij, dok je pozorište metaforički medij. Moglo bi poći naopako, pogotovo zato što je to priča o dvoje ljudi koji su imali nasilno djetinjstvo i pronašli jedno drugo. To je ljubavna priča o dvoje ljudi koji se pronalaze, koji su potrebni jedno drugom, i dvije nevjerovatno jake glavne ženske uloge koje su na različite načine prebrodile svoje užasno djetinjstvo i traumu. Ako počnete da govorite doslovno o tom sranju, može postati super teško. Ne gledam sve mjuzikle ikada napravljene, ali mi se čini kao da je u ovom veku bilo vrlo malo mjuzikla napravljenih sa tako ogromnim koreografskim komadima. Rijetke su. Čitava stvar je zasnovana na muzici, a u drugom poluvremenu ima više pjesama nego u prvom poluvremenu. Duboko je muzikalan. Ne mogu da zamislim ništa slično osim da se moj mozak vrati Oliver.

Thomson: Vizija ovdje je nevjerovatna. Pročitao sam knjigu i pogledao originalni film, i više puta sam gledao scensku produkciju, i svi imaju veoma različite stilove. Ovo je to podiglo na drugi nivo. Vizuelno se ljulja od uticaja poput 1984 i Brazil do jarkih primarnih boja i upotrebe linija i ivica koje su se osjećale kao rani Tim Burton, na primjer. To nije lako učiniti i uspjeti. Kada biste mogli da vidite vizualizaciju svojih pesama, da li bi ovako izgledale?

Minchin: To je stvarno dobro pitanje i nisam siguran. Ja nemam filmsko znanje kao vi, ali imam neke od tih referenci. Nisam o tome tako razmišljao, ali u pravu si. Kada počnemo sa čudo, zavedeni smo u priču ovim klokoćućim bebama, primarnim bojama i blistavim jaknama, i to je tako duboko ekscentričan muzički broj. čudo tu si zaveden u svijet u kojem se krše pravila, i odmah kažeš: 'Ovo je mjuzikl' i u tome nema sramote. Ovih dana imam osjećaj da ljudi prave filmske mjuzikle, nadajući se da publika neće primijetiti da su mjuzikli, skoro da se izvinjavaju što su to što jesu, a pjesme su poput otvaranja koje možete čuti na radiju. Jedini način na koji znam da pišem pesme je opsesivna posvećenost trenutku u priči i tonu dela. Ne pišem pesme koje bi trebalo da se čuju na drugi način, sa izuzetkom, pretpostavljam, Kad odrastem. Postoji jedna ekscentričnost i višeslojnost u kojoj stihovi stalno govore nešto odraslima o svijetu u kojem živimo dok zabavljaju djecu, kao i svu razigranost s jezikom. With čudo, zahtijeva od vas da se vizualno oslonite na ekscentričnost i pobrinite se da je podržite. Tekstovi su klimanje i namigivanje stvarnosti života i roditeljstva; neka djeca su s**t, i najčešća stvar u životu je život, ali svi roditelji misle da su njihova djeca čuda. I to je smiješno. Mark se nagnuo u onu blistavu, pomalo namigujuću stvar koja lomi četvrti zid. Kad dobiješ Revolting Children, koji je tako duboko ritmičan, natjerati 200 djece da gaze po stolovima. Nisam siguran da sam opravdao vaše pitanje, ali postoji element jednostavnog oslanjanja na ono što zahteva priča i bioskopski vizuelni prikazi i uticaji koji pomažu da se to odigra.

Thomson: Postoji nešto drugačije u vezi ove verzije što drugačije pogađa. Spomenuli ste Kad odrastem, i moram priznati da me ova verzija rasplakala kada se to pojavilo u filmu. U meni je dirnulo nešto što scenska produkcija nije.

Minchin: Prvo, hvala vam što ste godinama bili toliko angažovani u ovome. Pitao sam ljude kada su gledali ovaj film da li su plakali i, ako jesu, kada jer radim anketu od slame. Ljudi plaču iz različitih razloga. Deca ne vole toliko da plaču, ali odrasli vole plač, a ja volim da pišem stvari koje me teraju da plačem dok to pišem. Ako me to rasplače, vjerovatno će to isto učiniti i njima kada ga slušam. Nisam znao kako će Matthew riješiti Kad odrastem u filmu zato što se nalazi na neobičnom mestu u mjuziklu jer je to početak drugog čina. Vraća te u priču tvojih Maltesera, a nisam znao kako će to funkcionirati. Znam da ta pjesma čini odrasle emotivnim, a moja radna teorija s njom Matilda a kako utiče na ljude je to što stavlja u svijet djeteta i podsjeća vas na vrstu moralne jasnoće. Šta Kad odrastem posebno čini da se odrasli osjećaju kao da su iznevjerili sebe iz djetinjstva, što je vrlo frojdovski. To je kao da shvatite da ste zaboravili šta vam je važno, što se dešava ljudima kada čuju miran također. Sve ovo sam naučio tokom godina uz neverovatne povratne informacije koje dobijam. Mnogi ljudi se zaplače kada ona uđe u balon, a ja mislim da je to zato što je dijete u nama jebeno umorno od sve buke, od svih inputa, od sve anksioznosti i od svih stvari koje mi... treba da brinem i budem u stanju da rešim. Nisam frojdovska osoba, ali postoji nešto u tome da se podsjetite na želje iz djetinjstva i da se to suprotstavi sa kolikim haosom je naš svijet.

Thomson: U ovome je nova pjesma. Je li to onaj koji ste sjedili sa strane, igrali se s njim u početku ili tokom godina, ili je to bilo nešto sasvim novo?

Minchin: Bilo je po meri, a došlo je zato što kada pravite filmsku adaptaciju, uvek se priča da li treba da se napiše nova pesma. Kao što znate o ovakvim stvarima, radi se o nagradama i s**tu, a mislim da me poznajete, dovoljno smo pričali, možete zamisliti koliko me to zabavlja. Ja sam kao, 'Odjebi (smijeh). Ima puno pjesama, neće nam trebati nova muzika, a ako priča ne treba, neću je pisati.' Bio sam tvrdoglav oko toga, i svi su znali da ću biti tvrdoglav oko toga. Kada su mi Dennis i Matthew slali nacrte, ali samo iz pristojnosti, zaista, nisam Dennisu davao bilješke o njegovom novom scenariju i to nije moje mjesto, ali bih da sam smatrao da je od pomoći, ali sam pratio proces desiti se i pomisliti: 'Vau, ovi momci su pametni.' Na kraju je Matthew rekao: 'Ne možemo završiti ovaj film. Možete li, molim vas, ovo popraviti?' Kada je Matthew predložio da možda trebamo završiti s novom pjesmom, to je bio najjasniji trenutak otkrovenja koji sam ikada imao, a ja sam rekao: 'Naravno da imamo jer nema zavjese.' Ne možete dovesti skutere i ponoviti Kad odrastem i naklonimo se na način koji nam je potreban. Predstava se završava kolom. Ne možete završiti film s kotačem jer nema isti učinak. Jednostavnost tog kotača na sceni je duboki trenutak suptilnog pozorišnog genija, ali ne postoji način da to funkcioniše u filmu. Moramo se malo pomaknuti naprijed i napraviti malu montažu. Scenario u pozorišnoj predstavi kaže: „A nova direktorica je bila gospođica Honey, i često se govorilo da je to najljepša škola na cijeloj zemlji, ali mi ne razgovaramo s kamerom u filmu, moramo pokazati to. U svakom slučaju, sjeo sam s Dennisom i Matthewom i rekao: 'Moramo završiti na pjesmi. O čemu pričamo? Razgovarali smo, napisao sam dvije stranice nota, i shvatio sam da moramo uhvatiti sve ove teme, muzičke teme, tematske teme, egzistencijalne teme, i tako dalje, i možemo ih povezati, tako da nova pjesma ima sve ove stvari u tome. Takođe sam snažno osetio da je nešto ostalo u muzičkom smislu. Brzo sam to napisao i poslao i rekao: 'Šta je s ovim?' i svi su samo rekli, 'S**t. To će biti dovoljno, svinjo. Veoma sam ponosan na pesmu; vrlo je jednostavan, i izvadite ga iz konteksta mjuzikla, a mogao bi ga napisati neko drugi, ali u kontekstu mjuzikla dobro radi svoj posao.

Thomson: Je li bilo lijepo tu i tamo napraviti izmjene i dopune, skratiti ili ukloniti pjesme i malo preoblikovati lirski narativ? Da li ste to želeli da uradite otkako ste prvi put radili na tome?

Minchin: Prošlo je 14 godina otkako sam ovo počeo pisati. Volim ovu priliku, ali nisam tako dobar kao Matthew i Dennis u izbacivanju stvari. Pišem na prilično matematički način. Kažem: 'Rešio sam ovaj problem pre 14 godina, pa je rešen i tako ide pesma.' To je traumatično. čudo je skoro polovina dužine verzije scenske predstave, što je bilo teško. Takođe smo izrezali stvari Bruce, ali sam bio vrlo svjestan da služimo drugom žanru i da pjesme u filmu sjede drugačije. I ja sam uživao. Volim raditi s Matthewom; on je briljantan momak i veoma drag prijatelj; Nedostaju mi ​​on i Engleska, pa tek počinjem raditi s njim i Dennisom, još jednim dragim prijateljem. Imamo mnogo sreće Matilda jer, vrlo često, ako imaš ogroman uspjeh u nečemu, odnosi se zaoštre iz raznih s**t razloga, ali svi smo nevjerovatno bliski. Možda najveće uzbuđenje od svega je rad Chrisa Nightingalea na ovom filmu jer je Chris zaslužan za orkestraciju i dodatnu muziku na Matilda Mjuzikl i ima tendenciju da bude nedovoljno kreditiran za scenski mjuzikl zbog načina na koji je uzeo sve teme koje sam stvorio i proširio ih kroz sve. Napravio je sasvim drugi korak sa ovim rezultatom. On je jednostavno briljantan. Ne radi se samo o tome da je jebeno izbacio orkestracije sa pjesmama, onim što je uradio sa intersticijskim stvarima i stvarnom partiturom, koja je izgrađena na mojim temama, već ide u zemlju Chrisa Nightingalea u dubokoj način. Rezultat je jednostavno nevjerovatan, a ja možda mogu uzeti 15 posto zasluga za to. Težak posao skraćivanja pjesama i biranja šta izostaviti, kao što su stvari Telly, Glasno i Patetično, na kraju, bio je prilično uporan u vezi nekoliko njih, a ja sam rekao: 'Ne, mora proći. Sad to vidim.' To je teško, ali dokaz pudinga je u jelu. Što ga više gledam, više mislim da Matthew briljantno uvlači konac u iglu sa jebeno sićušnim okom. To je nevjerovatno.

Thomson: Govorite o radu s ljudima i volio bih da se udružite s vama roze martini Opet.

Minchin: (Smijeh) Vau.

Thomson: Emisija koju ste radili u Kew Gardensu u Londonu je nešto o čemu još uvijek pričamo, a od tada smo vidjeli Pink Martini mnogo puta.

Minchin: To je jedini put da sam radio s njima. Nisam s njima na turneji, ali volim njihove stvari. Storm Large je pevala sa njima te večeri, sviđa mi se i pomalo je poznajem. Ta emisija je bila jedini put kada sam se ukrstio s njima. Voleo bih da sam zaista igrao sa njima. Oni su neverovatni.

Thomson: Trebali biste razmisliti o ponovnom partnerstvu i zajedničkom igranju Hollywood Bowla.

Minchin: To je zanimljivo. Govorio sam o koncertu u Kew Gardens prije nekoliko dana. To me je navelo da shvatim da nisam baš razmišljao o turneji s njima. Međutim, turneja sa toliko ljudi je odličan način da se izbjegne zarada (smijeh), i to bih trebao znati. Napravio sam turneju po Ujedinjenom Kraljevstvu sa dva autobusa i četiri kamiona sa simfonijskim orkestrom od 55 članova, tako da ne mogu sam zaraditi, hvala vam puno (smijeh).

Matilda mjuzikl Roalda Dahla slijeće na Netflix u nedjelju, 25. decembra 2022.