Jerusalimski Jerusalimac Apo Sahagian udahnuo novi život ugroženim dijalektima—i armenskoj istoriji—u novom albumu, “MENK”

Jermenski narod ima istoriju koja se proteže hiljadama godina unazad. Od jezika i kulture do religije i politike, Jermeni imaju poseban identitet koji se razvijao vekovima. Jermenija je bila prva država koja je prihvatila hrišćanstvo na nacionalnom nivou (u 4. veku nove ere), a jermenski monasi su se ubrzo nakon toga naselili u Jerusalimu, osnivajući zajednicu jermenske dijaspore koja traje do danas.

nakon Jermenski genocid tokom Prvog svetskog rata, mnogo više Armena je došlo u Jerusalim, bježeći od progona. Jermenski narod i identitet i dalje su opsjednuti nasiljem više od jednog vijeka kasnije (o čemu svjedoči nedavna sukoba u Artsakhu/Nagorno-Karabaghu), čak i blizu kuće. A u Jerusalimu se jermenska zajednica smanjuje mnogi izazovi vezano za političku, ekonomsku i kulturnu stvarnost izraelsko-palestinskog sukoba (u čijem su središtu Jermeni često uhvaćeni).

Jedan muzičar, rođen i odrastao u jermenskoj četvrti Starog grada Jerusalima, pokušava da promeni taj trend i pronalazi novo mesto za jermensku muziku i identitet u Jerusalimu, Jeruzalemu i šire.

Imao sam priliku da razgovaram sa Apo Sahagianom u dubini o njegovom životu i njegovoj muzici, kako se kreće kroz različite nacionalne realnosti i šta njegova muzika predstavlja. Ovaj intervju je uređen i sažet radi jasnoće.

P: Počnimo s Apo & the Apostles: revolucionarnim palestinskim indie bendom po kojem ste najpoznatiji. Kako ste tako pogodili svoje slušaoce?

Apo: Kada je u pitanju muzika Apoa i apostola, uvek sam se trudio da bude jednostavna, zabavna i privlačna. Apo & the Apostles je pop-rock bend - s naglaskom na riječi "pop". Jako smo teški, ali na kraju dana, to je posao; jer sam muzičar, moram da održavam posao koji mi omogućava da budem muzičar. Obavezno komponujem privlačne, pop-rock pesme koje govore tržištu; možda neće trajati godinama, možda imaju rok trajanja. Ali u ovim godinama to mi je taktički funkcioniralo.

Brendiranje je da je Apo & the Apostles jerusalimski, betlehemski bend; predstavlja jerusalimsku, Betlehemitsku kliku iz koje dolazimo ja i momci - životinje za zabavu, faya3a („podivljati“ na arapskom). Od početka smo shvatili da Palestinci vole faya3a, oni samo žele da se dobro provedu. Neki ljudi su rekli: „Zašto ne pričaš o politici?“ Kažem da ne postoji vakuum bendova koji se bave tim pitanjima od strane muzičara koji su mnogo bolji od mene. Držaćemo se ljupkih pop pesama.

Žanrovski, muzika nije arapska. Muzika je lingvistički arapska. Muzički, unosi jermensku narodnu muziku, balkanske, istočnoevropske i bliskoistočne stvari. Ali to takođe dolazi sa odgovornošću. Uspjeli smo da budemo jedan od pionira alternativne palestinske muzičke scene, koja je sada razvijena i evoluirala. Sada postoje umjetnici, posebno rep umjetnici, koji donose milione pregleda sedmično, koji su dosta nadmašili našu statistiku, što je odlično. Ali znamo da je ovo bio mali doprinos koji smo dali unapređenju palestinske alternativne muzičke scene. Muzičari i publika zaslužuju da imaju muzičku scenu koja ih je dostojna.

P: Šta je sa tvojim solo radom?

Apo: Apo Sahagian se razlikuje po tome što moj solo projekat ima mnogo manje tržište: koliko Jermena ima širom sveta? Mi smo kao ugrožena vrsta. U Jerusalimu nema mnogo tržišta za jermenskog narodnog muzičara. Čak i ako odem u Jermeniju i tamo nastupam, ne dobijam mnogo profita od toga; zato ga zovem projektom strasti. Kada pristupam svom solo projektu, ne pristupam mu na poslovni način; Ja tome pristupam kao patriota. Budući da sam proizvod naroda koji je vidio svoj dio tame, ponekad se osjećam kao da pjevam ove jermenske narodne pjesme, sija vrlo slabo svjetlo u ovom veoma mračnom tunelu.

Zaista mislim da ima čarolije u jermenskim narodnim pjesmama. To je da se Armencima pruži neka vrsta dobrog trenutka. Oni mogu napraviti korak unazad i udahnuti i reći „Ah; naše narodne pjesme su prilično cool.” Ublažava crni oblak. Upravo sada Jermeni, mi smo pali u ponor; ali bolje da u tom ponoru sviraju neke narodne pesme nego da ih uopšte nema.

P: Možete li mi reći nešto više o ulozi koju ste vidjeli da jermenske narodne pjesme igraju u svakodnevnom životu i istoriji vašeg naroda?

Apo: Većina jermenskih kuća imaće jermenske narodne pesme tokom dana i cele nedelje. Moje domaćinstvo nije bilo izuzetak. Muzika je veoma važna za jermensku kulturu – ne samo narodne pesme i religiozne pesme, već i naša moderna jermenska revolucionarna politička istorija se prenosi kroz revolucionarne pesme. Riječ je o pjesmama koje su nastale početkom 20. stoljeća kada su Jermeni uzvratili Osmanlijama prije, za vrijeme i nakon genocida. Moj otac je došao sa prtljagom političkih revolucionarnih pesama koje su bile pored narodnih. Jermenska kultura je doživljena kroz ove pjesme.

P: Da li ste oduvek voleli jermenske narodne pesme?

Apo: Kada sam uzeo gitaru, naravno, svirao sam Guns N' Roses i Nirvanu, ali je bilo posebno mjesto za jermenske narodne pjesme. Moj otac ima četiri sina. Želio je da barem jedan od njegovih dječaka može pratiti jermensku gozbu - ima zdravice i pjevanja. Nazdravlja, ima to pokriveno. Ali pjevanje, za to je potrebna gitara, harmonika, klavir; tako da sam postao dobro upućen u sviranje ovih jermenskih narodnih pjesama. Ali onda sam zaista počeo da volim ove pesme.

Za razliku od drugih ljudi koji veruju da je u trendu sereti narodne pesme, ja to obično gledam muzičarskim okom: narodne pesme su zapravo osnova svih muzičkih žanrova koji postoje. Možda ima četiri akorda koje ljudi pjevaju hiljadama godina. Sve na Spotifyju sada ima korijene u hiljadama godina narodnih pjesama. Pjesme koje još uvijek volimo upijaju u bezvremensku magiju koju moderne pjesme nemaju. Ako su potrajali ovoliko, moja je odgovornost da ih prepravim na način da traju tokom 21. veka, dok ne dođe neki Jermen i prepravi ih u zvucima 22. veka.

To je muzička strast – jako volim da sviram ove narodne pesme, sviđa mi se kako su naši preci umeli da komponuju ove melodije. Vidim to i kao nacionalnu obavezu – očuvanje bogatog naslijeđa jermenske kulture. Počeo sam da sviram ove jermenske narodne pesme pre desetak godina. Nisam kupio pratioca ili tako nešto; Održala sam sve vrlo organski. Možda neću imati milione streamova, ali imam dovoljno pratilaca u Jermeniji i [jermenskoj] dijaspori da kada napravim emisiju, ona se rasproda za jedan dan. Mali ili srednji prostor. I uvijek postoji neko iz kulturne institucije ko će doći i reći: „Želimo da napravimo intervju, zaista cijenimo to što radite.” Postoji osjećaj, da li je to ispravna percepcija ili pogrešna percepcija, da je jermenska narodna muzika predstavljena na nejermenski način—da neka jermenska muzika predstavlja jermenske narodne pjesme na način za koji vjeruju da ne predstavlja istinski jermenske melodije. Ponekad moje verzije nazivaju „istinitijim“ u odnosu na izvornu formu narodne pjesme, ili barem poželjnijim kada je u pitanju jermenska narodna muzika i način na koji je treba predstaviti; bliže onome kako bi trebalo da bude.

P: Kako biste definisali svoj pristup interpretaciji jermenskih narodnih pjesama?

Apo: Ovo je duga diskusija o kojoj su se među sobom raspravljali jermenski muzikolozi. Čak i na površini, muzička debata se može pretvoriti u sociopolitičku debatu. Lirski, teme narodnih pjesama nisu ograničene na doba od prije 100 godina: to su ljubavne pjesme. Svaka dobra narodna pjesma je ljubavna, a u svakoj dobroj jermenskoj je djevojka, ima momka, a između njih je planina. Mi smo izumitelji veza na daljinu. Nisam siguran zašto ljudi ne mogu zaobići planinu. Zaista volimo da ostanemo u svom očaju, samo da damo dobru narodnu pesmu, a ljubav je najjača sila koju smo ikada iskusili.

Narodne pjesme treba da budu jednostavne. Treba ih jednostavno predstaviti na način koji prenosi njegovu autentičnost i ljepotu. Jednom kada dodate slojeve i slojeve kao sofisticirani akord ovdje ili tamo, zakopavate pjesmu. Moja poenta nije da zakopam pjesmu, već da je oživim, na najjednostavniji mogući način.

Tako ja mislim, zašto vjerujem da je uspjelo naći naklonost među Jermenima, čak i među mlađima. U Jerusalimu, neke od pjesama koje sam ja radio, niko ih nije pjevao – a onda sam ja to uradio, pa sam to podijelio na Facebooku, a neki od mlađih ovdje su to slušali i sada im se sviđa. Ne kažu da je to Apova pjesma, ali jeste njihovo pesma – smatraju je svojom nacionalnom baštinom. The vozilo bio je Apo. To me zaista čini srećnom.

P: Znam da ste spomenuli da Apo i apostoli ne pjevaju o politici. Ima li političkog elementa u vašem solo radu?

Apo: Neke od narodnih pjesama potiču iz Zapadne Jermenije, što je geografski naziv za sjeveroistočnu Tursku. Ove pjesme su sačuvane nakon genocida kod izbjeglica, od preživjelih. Pjevajući ove pjesme održavamo svoju pravu vezu sa našom pradomovinom.

U jermenskoj pesmari imamo mnogo pesama koje govore o danu kada ćemo otkupiti izgubljene zemlje – Zapadnu Jermeniju, delove Arcaha – i ja ih sviram veoma dobro: ja sam kao džuboks za ove pesme. Svaki od njih ima četiri akorda, ali ja znam kako da sviram te akorde. Kada je počeo rat 2020. godine, ove pjesme ste čuli svuda. Ove pesme su stare jedan vek; daju nadu Jermenima da će pobediti tamu.

Ove pesme su nas uzdizale tokom rata 2020. godine, ali kada smo izgubili, niko nije hteo da čuje ove pesme. Kada ih čujete, osjećate se kao sprdnja, osjećate se kao budala. Proći će dosta vremena dok se ne vratimo hrabrosti da pjevamo ove pjesme. Naša zemlja se smanjuje, smanjuje, već 800 godina. Sa svakim psihijatrom gubite apetit da pevate ove pesme; neki će čak i izumrijeti.

Upravo sada, moja je odgovornost da ponovo podignem ljude — polako, nema potrebe da se vraćamo u tu hrabrost, tu odvažnost — za to će trebati vremena. Ali polako.

P: Da li nas ta odlučnost da ponovo vratimo ljudima vodi do vašeg novog albuma, MENK?

Apo: MENK, što na jermenskom znači "mi" ili "mi", moj je četvrti album u punoj dužini. Ova ima puno više autorskih pjesama (pošto ja obično reinterpretiram narodne pjesme). Međutim, preokret je u tome što sam radio originalne pjesme na starim i/ili rijetkim dijalektima. U osnovi sam napisao tekstove na standardnom jermenskom, a zatim sam otišao kod ljudi koji su poznavali specifičan dijalekt koji želim i pomogli su mi da pretvorim tekst sa standardnog jermenskog na dijalekt.

Fokus na dijalektima je da se prikaže bogata lingvistička istorija našeg jezika i ekspanzija koju je doživeo kroz našu burnu istoriju (jermenska mitološka istorija može se protegnuti 4,000-5,000 godina unazad).

Istočni jermenski je glavni sistematizovani dijalekt koji se koristi u Republici Jermeniji koja se nalazi na geografskom mestu koje Jermeni nazivaju Istočna Jermenija. Može se reći da je danas standardni jermenski.

Zapadnojermenski je drugi sistematizovani dijalekt koji nastaje na području današnje sjeveroistočne Turske koji Jermeni nazivaju Zapadna Jermenija. U ovim krajevima se dogodio genocid nad Jermenima pa tako dijaspora koja je nastala genocidom govori zapadnojermenskim dijalektom. Danas se smatra ugroženom jer je dijaspora sklona asimilaciji. Moj maternji jezik je zapadnojermenski, kao i za sve Jerusaleme.

Zatim tu je i arcaški dijalekt. Artsakh je historijsko ime onoga što međunarodna zajednica obično naziva Nagorno-Karabagh. U osnovi, rat 2020. između Jermenije i Azerbejdžana doveo je do toga da je Azerbejdžan napao velike dijelove Arcaha, etnički očistio gradove i mjesta, uništio crkve i tragove jermenske kulture koja datira prije 3,000 godina. Rat je okončan nakon 44 dana krhkim prekidom vatre između Jermena, Azerbejdžana i ruskih mirovnih snaga između njih. Narod Arcaha vodi 30-godišnju borbu da svijet prizna njihovo samoopredjeljenje, da želi da bude oslobođen iz kandži režima u Azerbejdžanu. Iako su u tome uspjeli još 1994. godine, rat 2020. ih je daleko unazadio.

“Kyass Qiss”, jedan od originala MENK, je na arcaškom dijalektu.

Hamšenski dijalekt koristi grupa ljudi koji žive na crnomorskoj obali Turske i u Abhaziji. Hamšen uključuje i kršćane i muslimane za koje se kaže da potiču od Armenaca, iako se muslimanski Hamšeni u Turskoj obično ne slažu sa udruženjem kako bi izbjegli mogući državni pritisak na njih zbog osjetljivosti takvog udruženja. Međutim, mnogi pjevači iz Hamšena otvoreno prihvaćaju svoje jermensko porijeklo i probijaju se u armenski mainstream, posebno zato što je dijalekt donekle razumljiv i stoga je u trendu među Jermenima.

A tu je i pjesma Kistinik/Musa Ler MENK, „Musa Loyr Ilum“, koji je bio dijalekt jermenskih zajednica koje su živjele na obali Sredozemnog mora i čije je porijeklo obavijeno velom misterije. Njihovu istoriju popularizovao je roman, 40 dana Musa Dagha.

P: Šta želite da Jermenima—i ne-Jermenima—oduzmu MENK?

Apo: U suštini, ja sam postgenocid. Priznajem da je istorija jermenskog gorja stara preko 5,000 godina. Ponekad se osjećam kao da nas svijet poznaje samo kroz tih pet godina genocida. Svijet nas vidi samo kroz giljotinu. Jermeni sami sebe ponekad vide ograničenim kroz giljotinu.

Ali ako pogledate moje pjesme na YouTubeu, u opisima ih prevodim na engleski. To je i da se pokaže šta je dijalekt, koji su tekstovi—mislim da je i to sa odgovornošću da pokažemo generacijama da imamo istoriju od 4,000, 5,000 godina. Mi nismo samo napušteni narod koji živi širom svijeta sa mračnom istorijom genocida – mi smo mnogo više od toga. Kao što ja volim da kažem, „Još jednom ćemo ustati i biće svadbi u planinama.“